Manja slova Veća slova RSS

>

Intervju ministra finansija, dr Milorada Katnića, za časopis "Bankar"

Intervju ministra finansija, dr Milorada Katnića, za časopis "Bankar"
Datum objave: 21.03.2011 10:20 | Autor: Ivona Mihajlović

Ispis Štampaj stranicu


min finSmanjena likvidnost privrede rezultirala je stalnim rastom broja kompanija koje su u blokadi.Unutrašnji dug je sve veći. Da li ministarstvo finansija namjerava da preduzme neke mjere i da li je multilateralna kompenzacija u kojoj bi učestvovala i država, bila odgovarajuće rješenje u ovom momentu?

Ako se pažljivije analiziraju podaci o broju blokiranih firmi uočava se trend njihovog blagog opadanja u odnosu na prethodne dvije godine. Međutim, takva statistika ne može značiti ohrabrenje, s obzirom na to da je broj blokiranih firmi i dalje visok, te da su se stvorili tzv. krugovi dužničko povjerilačkih odnosa.

Ministarstvo finansija i Vlada od pojave ovog problema, u dijelu svojih nadležnosti, trude se da budu dio rješenja. Tu, prije svega, mislim na redovno izvršavanje svih budžetskih obaveza, ali i na: prvobitni paket antikriznih mjera u iznosu od oko 10% BDP-a, stalne mjere poreskog rasterećenja privrede, obezbjeđivanje garancija za kreditiranje sektora preduzeća sredstvima međunarodnih finansijskih institucija, osnivanje Investiciono razvojnog fonda.

Dakle, nastojimo da pomognemo kroz stvaranje povoljnog ambijenta, koji će omogućiti bolje uslove za poslovanje preduzeća, ali ovaj proces mora da bude dvostran – i privreda treba da osmisli kvalitetne i održive projekte, koji bi donosili novu vrijednost.

Treba biti oprezan prilikom razmatranja mogućnosti da se uvede multilateralna kompenzacija kao instrument. Ona može da bude sredstvo za prevazilaženje konkretnih slučajeva, ali ne i trajno rješenje ovog pitanja. Istovremeno, to je bila praksa u ranijem periodu i napuštena je, između ostalog, i reformom sistema trezora u Crnoj Gori. Problem nelikvidnosti treba rješavati stvaranjem sistemskih, dugoročnih rješenja, odnosno politika, a smatram da mjerama ekonomske politike upravo to i radimo.


Šta mislite o formiranju medjubankarskog tržišta novca i sekundarnog tržišta hartija od vrijednosti, čime bi se u znatnoj mjeri olakšali potencijalni likvidonosni problemi i stimulisala povećana trgovina sa hartijama?

Formiranje međubankarskog tržišta novca olakšalo bi pronalaženje dodatnih izvora likvidnosti za banke. Ipak, da bi ovakva vrsta tržišta zaživjela neophodno je da i banke prepoznaju svoj interes njegovim postojanjem. S druge strane, Sekundarno tržište hartija od vrijednosti već postoji, ali ga treba dalje razvijati i „produbiti“ novim instrumentima. Ovo je očekivana, naredna faza razvoja finansijskog tržišta u Crnoj Gori. Na to nas konstantno upućuju i ocjene referentnih istraživanja, u prvom redu Transition Reporta-a EBRD-a,u kojem se kao jedan od nedostataka finansijskog tržišta u Crnoj Gori navodi manjak „sofisticiranosti“ instrumenata. Dešavanja u globalnoj ekonomiji uticala su na vrtoglave stope rasta na finansijskim tržištima, ali su kasnije uzrokovala i iste takve stope pada. U skladu sa tim, očekujem da će se oporavak tržišta, u smislu obima trgovine, diverzifikacije i vrste instrumenata dešavati postepeno. Trenutno je u pripremi novi Zakon o investicionim fondovima, a u proceduri su i izmjene Zakona o preuzimanju i izmjene Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima. Vjerujem da će nova regulativa dati dodatni impuls razvoju finansijskog tržišta.

Često se čuju kritike na račun banaka i njihove kreditne politike. Jedan ste od rijetkih koji je nedavno stao u njihovu odbranu i rekao da one rade po tržišnim principima i u skladu sa medjunarodnim propisima.

Činjenica je da smo već neko vrijeme svjedoci kritika upućenih na račun bankarskog sektora. Važno je da shvatimo poziciju svakog od aktera na tržištu i moja izjava je bila u tom pravcu. Kreditni rast nije samo posljedica spremnosti banaka da daju kredite, već i postojanja dovoljno kredibilnih i profitabilnih projekata. I banke i privredna društva po definiciji imaju interes da ostvare profit. Ono što je prihod za banku, trošak je za privredno društvo, i obrnuto. To je suština svake razmjene na tržištu. Jedino u međusobnoj dobrovoljnoj saradnji i povjerenju ciljevi i banaka i privrednih društava mogu biti ostvareni. Država kao posrednik ili učesnik u ovoj razmjeni napravi dugoročno veću štetu nego korist. Zato sam vrlo rezervisan kada je u pitanju bilo koja intervencija države u finansijskom sistemu i odnosu kreditor - povjerilac.

Kako vidite situaciju u bankarskom sektoru danas?

Bankarski sektor je stabilniji u odnosu na prošlu godinu. Ključni indikatori na nivou sektora to pokazuju. Tu prije svega mislim na koeficijent likvidnosti i koeficijent solventnosti, koji se kreću iznad granica propisanog minimuma. Visina i struktura depozita je takođe stabilna. Bankarski sektor ne karakterišu stope rasta iz perioda ekonomske ekspanzije, ali važno je da postoji kontinuiran trend oporavka.

Nedavno sam imao sastanak sa predstavnicima banaka u Crnoj Gori i raduje me činjenica da je većina banaka najavila rast kreditne aktivnosti u ovoj godini. Najavljene stope rasta kreditne aktivnosti će doprinijeti i ostvarenju stopa rasta ekonomije koje smo planirali ekonomskom politikom.

Nedavno je uspostavljen i novi, moderniji regulatorni okvir za bankarski sektor. Istovremeno, supervizor je relaksirao svoje zahtjeve donošenjem odgovarajuće podzakonske regulative. Pred bankama je i dodatno usklađivanje svog poslovanja sa međunarodnim standardima.

U ovoj kombinaciji očekivanja i mogućnosti vjerujem da je doza povećane zabrinutosti i nervoze za nama, a da je bankarski sektor započeo novu fazu rasta i razvoja
.

Banke u Crnoj Gori imaju kvalitetnu saradnju sa ministarstvom finansija, koja je naročito došla do izražaja tokom korišćenja sredstava EIB i KWF kao i prilikom pomoći bankama u vrijeme krize kroz poseban Zakon. Gdje Vi vidite prostor za produbljenje saradnje u narednom periodu?

Saradnja između poslovnih banaka i Ministarstva finansija je u kontinuitetu vrlo uspješna. EIB i KFW projekti porške za kredite malih i srednjih preduzeća su primjer kako se mogu obezbijediti značajna sredstva pod povoljnim uslovima za banke i kompanije, uz minimizaciju rizika za državu.

Sistemska saradnja Ministarstva sa Udruženjem banaka i pojedinačnim poslovnim bankama podrazumijeva konstantno unaprijeđenje poslovnog ambijenta za banke, prije svega u dijelu izmjene zakonske regulative, dok tekuća saradnja obuhvata u prvom redu finansiranje značajnih kapitalnih projekata.

Na koncu, najkvalitetnija saradnja privatnog i državnog sektora ogleda se u efikasnom izvršavanju obaveza i zadataka. Država treba da stvara povoljan zakonski i institucionalni okvir, efikasno implementira zakone i štiti imovinska prava. Tada će i banke imati bolju osnovu da podrže uspješnje projekte.

Odmah po stupanju na dužnost ministra finansija, pojavila se informacija o mogućoj novoj emisiji obveznica. Može li se očekivati najavljeni aranžman sa MMF-om?

Zaduživanje u 2011. godini definisano je Zakonom o budžetu, kojim smo planirali zaduživanja od 180 miliona EUR i dodatnih 53 miliona EUR za realizaciju infrastrukturnih projekata. Prošle godine smo imali prvo iskustvo emisije obveznica u iznosu od 200 miliona i ona je bila uspješna, posebno sa aspekta ukupne tražnje i broja investitora. Sada smo u fazi pripreme nove emisije euroobveznica, koja bi trebalo da se realizuje u prvoj polovini godine. Svakako, smatram da nije dobro unaprijed definisati precizan tajming, već pažljivo pratimo dešavanja na tržištu, koja će, uz naše potrebe i interesovanje potencijalnih investitora, odrediti i najbolji momenat za drugu emisiju obveznica.

Priprema ovog procesa dodatno je važna iz ugla emisije euroobveznica ne samo za obezbjeđivanje nedostajućih sredstava, već i kao mogućnosti da se država, njena privreda i privatni sektor predstave velikom broju investitora.

Ekonomsko-finansijska kriza značajno je uticala na ulogu MMF-a, koji je, prvenstveno, znatno povećao svoj finansijski potencijal, kojim sada može aktivno da podržava zemlje članice u prevazilaženju krize, dok je, s druge strane, došlo do značajnih promjena u upravljanju u ovoj međunarodnoj organizaciji. Zemlje koje su u posljednjoj dekadi znatno povećale svoj relativni značaj u svjetskoj ekonomiji, kao što su na primjer Kina i Indija, dobijaju veću glasačku moć u toj instituciji, čime ona postaje legitimnija nego što je bila do sada. MMF je u posljednje vrijeme uveo i neke nove finansijske instrumente, ali i adaptirao koncept uslovljavanja, koji uobičajno prate njegove aranžmane.

U tom kontekstu je i potencijalni aranžman sa MMF-om, kroz kreditnu liniju predostrožnosti, što predstavlja dodatni mehanizam koji imamo pred sobom i koji možemo razmotriti ukoliko bude neophodno.

Da li očekujete da će se planirani budžet realizovati u potpunosti i kakva je situacija sa kapitalnim investicijama?

Budžet za 2011. godinu je planiran na principu održivosti. Imajući u vidu planirano smanjenje rashoda, očekujemo da će se kod većine korisnika budžet realizovati u potpunosti. Kod pojedinih izdataka postoji rizik da realizacija bude veća od plana. Tu prije svega mislim na penzije i socijalna davanja. U zavisnosti od kretanja ovih rashoda, kao i ostvarenja prihoda, Ministarstvo finansija može da tokom godine reaguje odgovarajućim internim mjerama smanjenja potrošnje.

Kapitalni budžet je planiran iznad ostvarenja za 2010. godinu. Iskustvo nas uči da nije jednostavno predvidjeti dinamiku kapitalne potrošnje. Ipak, na nama je da stvaramo uslove da se cjelokupan kapitalni budžet realizuje, posebno imajući u vidu njegove multiplikativne efekte po ekonomiju.

Mnogo puta se moglo čuti da je razvoj preduzetništva, malih i srednjih preduzeća, prioritet za Vladu i druge institucije koje se brinu za razvoj ekonomije Crne Gore. Šta planirate da uradite u tekućoj godini, a što bi poboljšalo konkretne rezultate u tom pravcu?

Unaprijeđenje poslovnog ambijenta je jedna prioritetnih politika Vlade Crne Gore.

Pored zakonske regulative koju pokušavamo unaprijediti i pojednostaviti, cilj nam je da razvijemo drugačiju društvenu svijest prema biznisu i preduzetništvu u Crnoj Gori. Želimo da prije svega državna administracija i građani postanu svjesniji da više malih i srednjih preduzeća znači i da će oni imati veća primanja i bolji životni standard. U tom smislu, stremimo ka tome da državna administracija bude efikasan servis biznisu i građanima, a da građani razvijaju preduzetničke sklonosti. Svjesni smo činjenice da je upravo ta mentalna tranzicija najsporija i najteže ostvariva.

Od konkretnih mjera na poboljšanju uslova za biznis koje su nam prioriteti u ovoj godini najvažnije su: objedinjavanje postupka registracije preduzeća u jednoj instituciji, pojednostavljivanje postupka izdavanja građevinskih dozvola, olakšavanje procedura za plaćanje poreza i doprinosa, kao i smanjenje administrativnih taksi, unaprijeđenje postupka izvršavanja ugovora, kao i omogućavanje jednostavnijih uslova za zapošljavanje stranaca u Crnoj Gori.

Koji su osnovni pravci razvoja crnogorske ekonomije, koje su to grane privrede stožer sistema?

Razvoj i ekonomija nijesu determinisani. Brzina tehnoloških promjena i globalizacije čine da se realizuju poslovne prilike i ideje koje se prije samo nekoliko godina nijesu mogli ni zamisliti. Zato se ne bih oredjeljivao za grane koje su stožer sistema. Prije sam sklon uspostavljanju opštih politika i institucionalnih rješenja koja neće ograničiti, već će podstaći pojedince i kompanije da ispolje svoju kreativnost, preduzetnički duh i želju da uspiju, da razviju svoje ideje, a time i ekonomiju.

Da li je crnogorska ekonomija izašla iz krize, koje su posledice? Kako vidite situaciju na globalnom nivou?

Na osnovu dosadašnjih projekcija, očekujemo da je ekonomija u prethodnoj godini zabilježila blagi rast, što tehnički znači da jesmo izasli iz recesije. Planirali smo oporavak ekonomije i ubrzanje rasta u narednom srednjoročnom periodu, međutim i dalje postoje rizici, te je neizvjesna dinamika. Potencijalne stope rasta naše ekonomije su preko 4% i to je srednjoročni okvir ka kojem treba da se krećemo.

Slična je situacija i globano, postoji rast u većini zemalja, tržišta su otvorena, rast cijena akcija i ostale rizičnije aktive pokazuje da postoji očekivanje investitora u oporavak. Međutim, fiskalni stimulus i niske kamatne stope definitivno igraju značajnu ulogu u sadašnjim stopama rasta. To implicira da vjerovatno neće biti novog pada, ali i da će oporavak biti slab tokom 2011. godine, u Evropi uopšte. Dodatno, još nije pronađen model za rješenje evropske dužničke krize i njene posljedice će nas pratiti tokom čitave godine. Ostaje da se nadamo da će investitori više razlikovati zemlje sa dobrim politikama, prije svega fiskalnim, što je slučaj u posljednjih nekoliko mjeseci.

Mogu li se u ovakvoj situaciji naći rješenja za tzv.“meko prizemljenje“, poslije velike finansijske i ekonomske krize, uz uspostavljanje adekvatne regulative i stvaranje uslova za njenu punu primjenu?

U uslovima kada je ekonomija bila zvanično u recesiji teško se može govoriti o tzv. „soft landing-u“. Možemo govoriti o postepenom oporavku nakon izlaska iz recesije, što je i u osnovi naše ekonomske politike. Tako, osnovnim scenarijom projekcija rasta u narednom srednjoročnom periodu se polazi od predviđanja da će se trend oporavka koji je započeo u trećem kvartalu 2010. nastaviti uz nešto niži početni rast i više stope u periodu 2012-2013.

Ovaj scenario predviđa umjeren oporavak, te rast ekonomije od 2,5-4,0 procenta realnog rasta u 2011-2013. Baziran je na pretpostavci da se ne očekuje snažniji rast inflacije, ali je njen rast oko 0,7% viši nego onaj projektovan za eurozonu, dok je ispod nivoa stope inflacije koji je projektovan za ekonomije centralne i istočne Evrope u istom periodu.

Glavni doprinos rastu očekujemo od sektora usluga, većinom turizma i industrijske proizvodnje. Postoji potencijal i u drugim sektorima, ali i rizici koji ga prate. Stabilizacija bankarskog sektora, blagi oporavak kreditne aktivnosti banaka i povoljan uticaj projekta euroobveznica i drugih kreditnih aranžmana na javne finansije, činiće okvir za jačanje investicione aktivnosti. Strukturne reforme u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite i državne uprave, kao osnov dugoročnog sistemskog prilagođavanja, doprinijeće uspostavljanju održivosti javnih finansija, a nove moguće investicije u energetiku, turizam, putnu i komunalnu infrastrukturu treba da pokrenu očekivane multiplikativne efekte.

Za slučaj neočekivanih pozitivnih ili negativnih kretanja definisali smo i odgovarajuće alternativne scenarije, što predstavlja dio odgovorne ekonomske politike.