Saopštenje povodom održanog strateškog dijaloga sa ženskim organizacijama: Potreban multidisciplinaran odgovor na nasilje nad ženama
Svaka peta žena u Crnoj Gori je tokom proteklih 12 mjeseci bila
žrtva nasilja. Pandemija COVID-19 ukazala je na neophodnost sistemskog pristupa
i otvorenog dijaloga o zajedničkom
odgovoru društva na nasilje, a posebno o neophodnosti pune integracije ženskih
nevladinih organizacija koje pružaju podršku ženama žrtvama nasilja u sistem,
poručeno je na strateškom dijalogu predstavnika UNDP-ja, Ministarstva finansija
i socijalnog staranja i ženskih nevladinih organizacija.
Strateški dijalog održan je danas u okviru projekta „Primjena
zakona, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi UN
Women, s ciljem zaustavljanja rodno zasnovane diskriminacije i nasilja nad
ženama, sa posebnim fokusom na najmarginalizovanije grupe žena, u šest zemalja
Zapadnog Balkana i Turskoj. Na dijalogu je razgovarano o statusu ženskih
nevladinih organizacija u sistemu socijalne zaštite, sa fokusom na položaj
licenciranih nosilaca specijalizovanih usluga za žrtve nasilja, kao i jačanju
saradnje sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja u primjeni
Istanbulske konvencije i oblasti pružanja usluga žrtvama rodno zasnovanog
nasilja.
Daniela Gašparikova, stalna predstavnica UNDP u Crnoj Gori, istakla je da je nasilje
nad ženama najekstremnija manifestacija rodnih nejednakosti i najčešće kršenje
ženskih ljudskih prava sa ozbiljnim posljedicama ne samo na žene, već na
društvo u cjelini. „U Crnoj Gori je
jedna od tri žene tokom života doživjela nasilje, a jedna od pet u posljednjih
12 mjeseci, dok je povjerenje u institucije nisko - 74% žrtava seksualnog
nasilja to nikada nikome nije reklo“, rekla je Gašparikova. Istakla je da to
nasilje ima i finansijske posljedice, što pokazuju i rezultati istraživanja UNDP-a,
da nasilje nad ženama košta državni budžet do 0,5% BDP ili oko 18 miliona eura
zbog oslabljene radne produktivnosti ili odsustva žrtava nasilja sa posla. „Pandemija
COVID-19 je, nažalost, pokazala da dom nije najsigurnije mjesto za žene žrtve
nasilja, zbog čega je UNDP je podržao nevladine organizacije u uspostavljanju 24-časovne
podrške žrtvama nasilja, uključujući i kreiranje aplikacije „Budi sigurna“,
putem koje one mogu jednim klikom da zatraže pomoć i podršku.“ Gašparikova je
ukazala na neophodnost razvijanja održivih i dugoročnih modela finansiranja ženskih
nevladinih organizacija koje pružaju podršku ženama žrtvama nasilja, u skladu
sa najboljim evropskim praksama koje se oslanjaju na blisku saradnju i povjerenje
između ženskih NVO, centara za socijalni rad i policije.
Milojko Spajić, ministar finansija i
socijalnog staranja, rekao je da su svjesni činjenice da je potrebno napraviti još konkretnih
koraka kako bi problem o kojem su danas govorili bio sistematski i u potpunosti
riješen, pogotovo, kako je rekao, imajući u vidu naš mentalitet koji se temelji
na brojnim istorijskim prilikama i događajima koji su pogodili zemlju. „Znam
koliki je put Crna Gora prešla od 2000. godine, kada se nasilje u porodici
smatralo djelom protiv javnog reda i mira, pa sve do ratifikacije Istanbulske konvencije
i njenog stupanja na snagu u avgustu 2014. godine. Ministarstvo finansija i
socijalnog staranja je spremno da pruži punu podršku svima, a ja ću kroz budući
rad Koordinacionog odbora za praćenje Istanbulske konvencije pratiti rad svih
institucija i insistirati na multidisciplinarnoj saradnji, ali i saradnji sa
nevladinim sektorom“, istakao je ministar Spajić.
Ljiljana Raičević, predsjednica NVO
Sigurna ženska kuća, podsjetila je da je prva ženska NVO u Crnoj Gori osnovana 1996.
godine, a da je upravo u Crnoj Gori još 2000. godine, pod rukovodstvom ove ženske
NVO, otvoreno prvo sklonište za žrtve trafikinga u Jugoistočnoj Evropi.
Zahvalila je UNDP-ju koji je, kako je rekla, prepoznao ulogu i napore
pripadnica ženskih nevladinih organizacija, koje godinama rade gotovo na
volonterskoj osnovi. Prema riječima Biljane Zeković, izvršne direktorice
Sos telefona za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, podrška daljem radu
ženskih NVO od izuzetnog je značaja za državu Crnu Goru. „Ako izračunamo koliko
košta naš volonterski rad, dolazimo do podatka da samo volontiranje i dežurstvo
godinama na SOS telefonima vrijedi više od 10 miliona eura. Rad ženskih NVO
jeste od nacionalnog interesa, jer radimo posao države i drugih zaposlenih u
institucijama, čime ne kritikujem njihov rad, već ukazujem da državni sistem ne
može da pokrije sve potrebe građana i dopre do ciljnih grupa do kojih mogu
NVO“, rekla je Zeković.
Dodatni materijal za medije:
Video materijal sa događaja (izjave i
pokrivalice) dostupan je na ovom linku.
Kompletan materijal, uključujući i fotografije, dostupan je na ovom linku.